Zdravo!
Napokon.Jednostavno ne mogu da verujem .Bio je ovo jedan od onih dana koje želite da prespavate.Znala sam to od ranog jutra kada sam se probudila i nevoljno otvorila oči.
Trebalo mi je mesto na netu gde ću biti ja ja, gde ću se sakriti od aveti života koje vrebaju na svakom koraku.No život je i na netu, ispostavilo se mnogo življi nego u realu.A ja sam samo želela malo mira.
Dete mi je ceo dan provelo sa svojim ocem, a mojim bivšim mužem.Želim da što više vremena provedu zajedno jer moj bivši ima Ca pluća.Dobar čovek, ali neozbiljan celog života.Ceo život je živeo logikom lako ćemo.Ništa nije lako.Za sve se u životu treba potruditi.I za ljubav, i za mržnju. Ja volim da pišem.Od kada znam za sebe pisala sam.Dnevnici imaju posebnu čar.Tako upoznajemo sebe.Tako mogu da se vratim u neke davne dane i da analiziram sebe.Mogu da istresem svoju ljutnju, svoju bol, svoju radost.Nekada je papir trpeo sve, danas net.
naravno uvek ima onih koji vole da vire u tuđi život.Nekako imam osećaj da je drugima lakše kada vide da još nekom nije dobro.
meni tada nije lakše.Mene tada boli zato što tog drugog boli.
Nema veze što vire u tuđe živote, ali ne podnosim kada se izdrkavaju u tuđim životima jer ne smeju u svom sopstvenom.
Ponekad se zaprepastim kako ljudi ne vide da su zdravlje i ljubav najvažnije stvari u ovom životu.
Zdrav čovek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.
Ako ljubavi nemaš ništa si.Ljubav prema životu, prema ljudima.
Po običaju opet tupim.
Imam taj običaj posebno subotom uveče.
nekada sam subotom uveče izlazila sa prijateljima, danas, sve smo otuđeniji.
Ni nemanje novca više nije opravdanje.
Jednostavno svi smo se zatvorili u neke svoje ljušture, izgradili zidove oko sebe, navukli klovnovske maske.
Umorna sam od borbe sa vetrenjačama.
Nisam ja uvredljiva osoba, teško da me išta može povrediti ili uvrediti posle svega što sam prošla u poslednje dve godine.
Malo je uvreda koje me mogu dotaći.
Jednostavno ne mogu shvatiti potrebu drugih da pljuju, vređaju, povređuju bilo koga.
Svako pitanje ima najmanje dva odgovora.
Ako se neki problem ne može rešiti, ne znači automatski da je problem nerešiv, najčešće je naš pogrešan pristup problemu.
Svejedno, nisam ovde ni da bi me drugi čitali, još manje komentarisali, dosta mi je više i blogbustera i naslovnica, jbg. to obavezuje.
A kao što reče jedan virtualni prijatelj” jednom u misiji, uvek u misiji”
Nekad ću pisati svoja razmišljanja i svoje doživljaje, nekada ću prenositi tuđa.
Uostalom sve što je pametno neko pametan je pre nas već rekao.
Mi smo to usvojili ili ne.
Ovaj put sam malo preterala sa tupljenjem.