inicio mail me! sindicaci;ón

daninsvet

daninsvet.blog381.com

Sećanja

Noćas, dok i nebo
plače sa mnom, ja se pitam šta se dogodilo.Prebiram po sećanjima, tražim slamku
za koju mogu da se uhvatim.Uzalud.

Tanane niti
osećanja  se kidaju ,igraju svoju igru
skrivalice .

Čekala sam te kao
što žedna zemlja čeka oblak sa spasonosnim kapima kiše.Taj oblak si bio ti.

U svojoj čežnji
zaboravih da svaki, i najnežniji oblak, može postati olujni.

Koračala sam
bezazleno, opijena mekoćom oblaka, onako kako jedino umem, njišući se u ritmu
života.

Opijena
ljubavlju, svuda sam videla ljubav.

Žena, devojčica,
ljubavnica.

Gledajući u
svetlo nisam videla kada je  mrak počeo
da nadire

Širom otvorenih
očiju, ja sam slepa koračala.Moje srce je pevalo pesmu ljubavi, pesmu života.

O, kako obmana
može biti uvijena u lepotu.

I kako ljubav
može zanemariti razum.

Oluja me je
uhvatila nespremnu.Uplašenu.Ledene kapi kiše su besomučno udarale,natapale,
plavile, gušile.

Oluja je besnela,
a ja sam se davila  nadomak luke.Nisam
pružila ruku odbijajući pomoć

Upijala sam tvoju
tugu i tvoj bes.Popila sam otrov namenjen hiljadama drugih.Urlajući bez glasa,
kao ranjena životinja, ja sam ga  u
svojoj utrobi pretvarala u ljubav.I vraćala nazad.Popunjavajući prazninu koja
je bila u  tvome srcu.

Voleo si me i
mrzeo si me.Mrzeo si me jer sam te dovoljno volela da otkrijem tajne
neotkrivene.Jer sam razumela.Nosila sam tvoju patnju i bol.

Mrzeo si me iz
istog razloga.Zato što sam znala.Zato što sam mogla da osetim i
namirišem.Prepoznajem miris tuge.Strah miriše posebno.

Ono što žena i
muškarac  mogu dati jedno drugom je
ništa.Ono što ljudska bića mogu dati jedno drugom je mnogo.Tebi je bilo
previše.

Ali si ipak želeo
još više.

Znaš, kao i ja,
da nikada više ništa neće biti isto.

Umorila sam
se.Oluja je prestala, voda se povukla i ostavila opustošenu obalu.Sakupila sam
krhotine osećanja., pronašla svoju ljubav uplašenu i šćućurenu, sakrivenu u
dubinama ponora, na samoj ivici ambisa, grotla zla, obamne, i prevare.

Zagrlila sam je,
kao što je ona mene celog života grlila.

Zaplakala sam
tražeći oproštaj od same sebe.

I donela odluku.Ne
mogu biti ono što očekuješ od mene.Ne želim.

Jer ja volim
sebe.Baš ovakvu kakva sam.

Ostaviću ti deo
ljubavi, jer ljubav se poklanja.

Imaćeš ono što si
želeo, moju ljubav ali bez mene.


Powered by ScribeFire.

No comments yet »

Your comment

HTML-Tags:
<a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <code> <em> <i> <strike> <strong>