Skoro celo jutro pokušavam da odagnam osećaj nostalgije i čežnje koji me prati od sinoć.Kao da nije dovoljna samo nostalgija koja zna da nas izaziva da učinimo i nerazumne postupke, već se na nju nadovezala i čežnja.
Upravo pročitah zmajčekov post, koji mi izazva suzu u oku, pa još jedan post” zašto se lažno pretstavljam” i eto opet imam neodoljivu potrebu da pišem.
Često me pitaju kako mogu voleti nekoga koga nisam videla dugih 8 meseci, ko mi je naneo svojim delima toliko bola i tuge?
Ponekad postoji ogromna razlika između čovekovih dela i njegovog duha.Ne možemo suditi samo po telu, ustvari uopšte ne možemo suditi, ne bismo smeli suditi i osuđivati, ali ipak to stalno radimo, bez obzira koliko se trudili da izbegnemo sve to.
Čovek je biće sklono grehu, i često ponavlja svoj greh.
Ono što mene vrlo često zbunjuje to je zašto ljudi stvari koje mogu biti jednostavne čine komlikovanim?
zašto jednostavno, kada može komlikovano?
Pitam se šta smo to izgubili u vremenima koja su došla.
Zašto smo skloni da povređujemo ljude, kako one koje znamo, tako i one koje ne poznajemo.
Svako od nas ima svoju muku i svoj bol.
Naša Reč je ono što nas čini ljudima i ono što nas razlikuje od životinje.
Naša reč je ono što nas čini neljudima.
Reč jeste vrlo važna.
Ali ljudi često mešaju Reč koja je izgovorena sa Rečju koja nije izgovorena.
Koristimo svoje reči da bismo imali pokriće pred sobom i pred drugima, da bismo obmanuli, dodvorili se, da bismo uvredili, ponizili, ulili lažnu nadu.
Pred svima možemo imati pokriće i opravdanje, sem pred sobom i pred Bogom.
Jer svaka naša Reč ostaje zapisana u vremenu i nečijem srcu.ž
Reč je gora od mača.
Reč može da stvori rane strašnije nego mač.
Čak smo i Ljubav pretvorili u reč. Ne u Reč već u reč.
Reč jeste Ljubav.
rečju je stvoreno sve.
Ali čovek koristi reči da bi uništio.
Igra reči.Igra sa sobom i drugima.
Zavaraj, prevari, obmani
Da li zaista poenta celog života samo u tome ko će koga obmanuti i prevariti, kao što reče neko za koga sam smatrala da mi je prijatelj.
Ne znam.
Ponekad mislim da ne razumem svet, kao ni da svet ne razume mene.
Bolje da prekinem, jer kako rekoh, vreme je krivo za sve.
Powered by ScribeFire.